

Nabava službenog automobila, stroja ili nove opreme često je važan korak u razvoju poslovanja. Međutim, takva ulaganja mogu predstavljati značajan financijski izdatak, osobito ako poduzeće želi istodobno očuvati likvidnost i osigurati sredstva za svakodnevno poslovanje.
Upravo zato mnogi poduzetnici razmatraju leasing kao alternativu jednokratnoj kupnji ili financiranju putem kredita.
No, prije donošenja odluke važno je odgovoriti na jedno pitanje: želite li određenu imovinu dugoročno zadržati ili vam je važnije koristiti je tijekom određenog razdoblja i potom zamijeniti?
Odgovor uvelike određuje hoće li vašem poslovanju više odgovarati financijski ili operativni leasing. Razlike između njih ne odnose se samo na vlasništvo, već i na troškove, porezni tretman, računovodstveno evidentiranje i dugoročno financijsko planiranje.
Leasing je oblik financiranja kojim davatelj leasinga omogućuje primatelju leasinga (primjerice poduzetniku) korištenje određenog objekta leasinga, poput automobila, stroja, proizvodne ili informatičke opreme, tijekom ugovorenog razdoblja, uz obvezu plaćanja ugovorene naknade.
Umjesto da odmah izdvoji puni iznos za kupnju, poduzetnik koristi imovinu tijekom ugovorenog razdoblja i plaća naknade prema uvjetima ugovora.
U Hrvatskoj je poslovanje leasing društava uređeno Zakonom o leasingu (NN 141/13), koji u članku 5. razlikuje dvije osnovne vrste leasinga: financijski i operativni.
Iako se oba modela temelje na korištenju imovine uz plaćanje naknade, njihova ekonomska svrha nije jednaka.
Financijski leasing najčešće biraju poduzetnici kojima je cilj dugoročno koristiti određenu imovinu, uz mogućnost njezine kupnje po isteku ugovora.
Financijski leasing karakterizira prijenos većeg dijela rizika i koristi povezanih s vlasništvom na primatelja leasinga, uz ugovorenu opciju kupnje.
Primjerice, poduzeće nabavlja proizvodni stroj koji planira koristiti sljedećih deset godina. Umjesto jednokratne kupnje, može ugovoriti financijski leasing, postupno podmirivati obveze i nakon ispunjenja ugovornih uvjeta iskoristiti mogućnost otkupa.
Takav model može biti koristan kada je riječ o imovini koja će imati dugoročnu poslovnu vrijednost.
Najvažnija prednost financijskog leasinga jest mogućnost stjecanja vlasništva nakon isteka ugovora.
Poduzetnik može koristiti imovinu bez potrebe za jednokratnim plaćanjem njezine pune vrijednosti, a troškove financiranja rasporediti kroz dulje razdoblje.
Financijski leasing može biti prikladan i za poduzeća koja žele dugoročno planirati korištenje vozila, strojeva ili druge opreme.
Međutim, treba uzeti u obzir da korisnik u pravilu snosi veći dio rizika i troškova povezanih s imovinom, uključujući njezino održavanje, osiguranje i eventualni pad vrijednosti, ovisno o ugovorenim uvjetima.
Operativni leasing temelji se na drukčijoj poslovnoj logici.
Njegova glavna svrha nije stjecanje vlasništva, već korištenje određene imovine tijekom ugovorenog razdoblja.
Kod operativnog leasinga davatelj leasinga snosi troškove amortizacije objekta leasinga, veći dio rizika i koristi povezanih s vlasništvom ostaje na davatelju, a primatelj nema ugovorenu opciju kupnje.
To znači da se nakon isteka ugovora imovina u pravilu vraća davatelju leasinga, u skladu s ugovornim uvjetima.
Primjerice, poduzeće koje koristi nekoliko službenih automobila može ugovoriti operativni leasing na određeno razdoblje, nakon kojeg vozila vraća i prema poslovnim potrebama ugovara korištenje novih.
Takav pristup može biti posebno zanimljiv poduzećima koja žele redovito obnavljati vozni park ili koristiti opremu koja relativno brzo tehnološki zastarijeva.
Operativni leasing omogućuje veću fleksibilnost pri planiranju korištenja imovine.
Poduzetnik se ne mora dugoročno vezati uz vlasništvo nad vozilom ili opremom koju će možda nakon nekoliko godina željeti zamijeniti.
Ovisno o ugovoru, u mjesečnu naknadu mogu biti uključene i dodatne usluge, poput održavanja, osiguranja ili upravljanja voznim parkom.
Ipak, takve usluge nisu automatski sastavni dio svakog operativnog leasinga. Potrebno je provjeriti što konkretna ponuda uključuje i koji troškovi ostaju na korisniku.
| Kriterij | Financijski leasing | Operativni leasing |
| Osnovni cilj | Dugoročno korištenje uz mogućnost stjecanja vlasništva | Korištenje imovine tijekom ugovorenog razdoblja |
| Vlasništvo | Mogućnost otkupa prema ugovoru | Imovina se u pravilu vraća davatelju |
| Rizici i koristi | Većim dijelom na korisniku | Većim dijelom na davatelju |
| Amortizacija prema Zakonu o leasingu | Trošak snosi primatelj | Trošak snosi davatelj |
| Održavanje i osiguranje | U pravilu na korisniku | Ovisno o ugovoru i paketu usluga |
| Tipična primjena | Dugotrajni strojevi, vozila i oprema | Vozni park i oprema koja se redovito zamjenjuje |
Iako ova usporedba olakšava razumijevanje osnovnih razlika, konačan odabir ne bi se trebao temeljiti isključivo na visini mjesečne rate.
Važno je analizirati ukupne troškove tijekom trajanja ugovora, eventualnu otkupnu vrijednost, porezni tretman i učinak na financijske izvještaje.
Jedno od najvažnijih pitanja za poduzetnike jest način na koji se financijski i operativni leasing evidentiraju u računovodstvu.
Kod financijskog leasinga korisnik priznaje imovinu i odgovarajuću obvezu prema davatelju leasinga. Tijekom korištenja obračunavaju se amortizacija i troškovi financiranja u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima.
Kod operativnog leasinga računovodstveni tretman ovisi o standardima koje poduzetnik primjenjuje.
Poduzetnici koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog izvještavanja (HSFI) u pravilu operativni najam evidentiraju kroz rashode najma, u skladu s pravilima odgovarajućeg standarda.
Međutim, kod poduzetnika koji primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI) situacija je drukčija.
Prema MSFI-ju 16 – Najmovi, najmoprimac za većinu najmova priznaje imovinu s pravom uporabe i odgovarajuću obvezu po najmu, uz određene iznimke, primjerice za kratkoročne najmove i imovinu male vrijednosti.
Zato nije ispravno općenito tvrditi da operativni leasing nikada ne utječe na bilancu poduzeća.
Računovodstveni tretman treba utvrditi prije sklapanja ugovora, posebno ako poduzeće prati pokazatelje zaduženosti, profitabilnosti i vrijednosti imovine.
Porezni tretman često je jedan od odlučujućih čimbenika pri odabiru leasinga.
Međutim, ni financijski ni operativni leasing ne donose automatski pravo na puni odbitak pretporeza ili priznavanje svih troškova.
Uobičajena je praksa da se financijski leasing za potrebe PDV-a tretira kao isporuka dobra, dok se operativni leasing smatra uslugom korištenja imovine, zbog čega se razlikuju način i trenutak obračuna PDV-a.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti osobnim automobilima.
Zakon o porezu na dodanu vrijednost, osobito članak 61., propisuje ograničenja odbitka pretporeza za osobne automobile i povezane troškove, uz zakonom predviđene iznimke.
U uobičajenim slučajevima porezni obveznik ne može odbiti 50 % pretporeza obračunanog pri nabavi ili najmu osobnog automobila, kao ni za povezana dobra i usluge. Za određene djelatnosti i namjene vozila primjenjuju se zakonom propisane iznimke.
Osim PDV-a, potrebno je razmotriti i porezno priznavanje amortizacije, kamata, najamnina i ostalih povezanih troškova prema Zakonu o porezu na dobit.
Pritom je posebno važno razlikovati poslovnu i privatnu uporabu vozila, kao i eventualno obračunavanje primitka u naravi.
Zbog različitih pravila i mogućih iznimaka, porezne učinke potrebno je analizirati prema konkretnoj vrsti imovine i načinu njezina korištenja.
Mjesečna rata često je prvi podatak koji poduzetnik promatra pri usporedbi ponuda, ali ona ne pokazuje nužno ukupan trošak leasinga.
Prije donošenja odluke potrebno je provjeriti visinu početnog učešća ili jamčevine, ukupne naknade, kamatnu stopu kada je primjenjiva, troškove osiguranja i održavanja, uvjete prijevremenog raskida te moguće dodatne troškove pri povratu imovine.
Članak 52. Zakona o leasingu propisuje obvezne elemente ugovora, uključujući vrijednost objekta leasinga, ukupni iznos naknada, trajanje ugovora i uvjete njegova prijevremenog prestanka.
Za financijski leasing dodatno su propisani podaci o učešću, otplatnom planu te nominalnoj i efektivnoj kamatnoj stopi.
Kod operativnog leasinga ugovor mora sadržavati podatke o obrocima i ostatku vrijednosti objekta leasinga.
Ovi podaci omogućuju kvalitetniju usporedbu ponuda i procjenu stvarnog financijskog opterećenja.
Ne postoji univerzalno bolja opcija. Odabir ovisi o tome kakvu imovinu nabavljate, koliko dugo je planirate koristiti i što želite postići.
Financijski leasing može biti prikladniji ako:
Operativni leasing može biti prikladniji ako:
Primjerice, poduzeću koje nabavlja specijalizirani proizvodni stroj za dugogodišnju uporabu financijski leasing može biti logičniji izbor. S druge strane, poduzeću koje svake tri ili četiri godine obnavlja vozni park operativni leasing može pružiti više praktičnih prednosti.
Ipak, konačnu odluku treba donijeti na temelju usporedbe ukupnih troškova, a ne samo pojedinačne mjesečne naknade.
Razlika između financijskog i operativnog leasinga mnogo je veća od pitanja hoćete li na kraju ugovora postati vlasnik vozila ili opreme.
Svaki model drukčije raspoređuje rizike, troškove i obveze, a može imati i različite računovodstvene i porezne posljedice.
Prije potpisivanja ugovora preporučljivo je usporediti ponude i provjeriti kako će odabrani model utjecati na likvidnost, porezne obveze i financijske izvještaje.
Ako razmišljate o nabavi vozila, strojeva ili opreme putem leasinga i niste sigurni koji je model povoljniji za vaše poslovanje, brandom vam stoji na raspolaganju.
Kontaktirajte nas kako biste uz kvalitetnu računovodstvenu i poreznu analizu donijeli odluku koja odgovara potrebama i dugoročnim ciljevima vašeg poduzeća.